utorak, 30. srpnja 2013.

..AK SU DJECA TIHO, ZNAŠ DA SE SPREMA NEKA PIZDARIJA!

Glavni likovi:
Sasha - 5 godina, Igor -  1 godina i 10 mjeseci, Dino - 23 godine.

Današnja priča se dogodila nedavno, 17. 07. Dino je slavio svoj rođendan. Krenula sam u čišćenje stana, kada dođu gosti da baš ne vide đumbus u stanu :D
Prvo što sam imala riješiti je kuhinja/blagovaona, zatim spavaća soba i kupaonica. Normalno, u kuhinji je bilo najmanje posla (na svu sreću), oprat suđe i pečnicu, te zapackani prozor od malih šapica, koje mi svaki put žustro mašu kada idem na posao :)
Super! To sam sredila. Idemo dalje, usisavanje blagovaone je također relativno brzo prošlo. Ajmo sad usisat spavaću sobu. Klince teleportiram u kuhinju da mi ne smetaju u sobi, e to je bila moja greška.
Dok sam ja sva zadubljena u svoj posao pokušavala usisati, odjednom sam shvatila da su moji mali hahari tiho. A ak su djeca tiho, znaš da se sprema neka pizdarija!! I šta mislite šta me dočekalo u kuhinji?!
Igor je od nekuda izvukao dječji puder i sveeee rasipao po kuhinji, tepihu, prozoru, pečnici, ma nije bilo toga šta nije bilo bijelo. Možete si misliti kako sam bila sretna!
I ništa, opet se vrati u kuhinju, operi prozor, pečnicu i sve ostalo. U međuvremenu stavila sam Igora kupati u dječju kadicu, da se malo rashladi, jer je dan bio stvarno vrući. Ostala mi je još samo kupaonica (sreća do neba) :). Igora sam izvadila iz kadice, obrisala i obukla. Kako ga pokušavam odviknuti od pelena ostavila sam ga samo u hlačicama i krenula u napad na kupaonu.
Ostalo mi je još samo oprati pod od kupaone i hodnika i današnje čišćenje je gotovo.
Moš si mislit!
 Odem ja provjeriti šta se događa u sobi, a kad ono: smeđi pod, autić tricikl, igračke, tepih i Igor.
Pao mi je mrak na oći! Napunila sam kadicu sa vodom, Igora posjela unutra, skupa sa odjećom, stavila autić i igračke pod tuš, te se primila ribanja tepiha.
Čim sam se sagnula jednostavno su mi krenule suze, mislim da sam doživjela blagi živčani slom. Inaće nisam jako osjetljiva osoba, ne rasplačem se tako lako i idam dosta veliki prag tolerancije. Ali taj dan mi je stvarno bila puna kapa svega. Dok sam ja prala ta govanca, evo nam Dine sa posla.
Možete si mislit kakav ga je scenarij dočekao.
Malac u kadi s odjećom, autić strpljivo čekao pod tušem svoj red, a ja na koljenima, psujem sebi u bradu i plaćem ko kišna godina. Trebalo mi je dobrih 15 minuta da se saberem, prestanem plakati i očistim sve to.
I nakon suza sve je bilo po starom, dijete oprano, stan čist, a ja koliko toliko smirena :D

Nikakvu pouku nisam izvukla iz ove priče, osim da mi je dijete mađioničar i čarobnjak za pizdarije :)
Ahhhh ti klinci!



Imate li vi sličnih iskustava sa dječjim nestašlucima, napadajima suza ili čišćenjem?!